U serijalu ‘Drugo lice’ donosimo priče o gradonačelnicima privatno – čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im hobiji i interesi, što ih zanima i ispunjava, kako balansiraju poslovni i obiteljski život. Ovotjedni gost nam je gradonačelnik Valpova…
Nezavisni Matko Šutalo gotovo punih osam godina nalazi se na čelu Valpova. Prvi put za gradonačelnika je izabran na lokalnim izborima 2017., na kojima je u drugom krugu pobijedio dotadašnjeg gradonačelnika, Leona Žulja iz HDZ-a. Drugi mandat osvaja odmah u prvom krugu izbora 2021. na kojima je prikupio 60,78 posto glasova podrške svojih sugrađana. Prije toga, diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom, u Valpovu je radio kao odvjetnik, aktivno se bavio i bavi sportom, osnivač, igrač i trener MNK Male mljekare, igrač i trener NK Croatie Marjančaci, dugogodišnji tajnik, trener i natjecatelj Karate kluba Valpovo. Dakle, to je ona štura službena biografija…
Tko je Matko Šutalo, kako biste se Vi sami ukratko predstavili u prvom licu, unutar i izvan radnog vremena?
Rođen sam u Osijeku 19. lipnja 1977., osnovnu i srednju školu te opću gimnaziju sam završio u Valpovu, diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu. Bavio sam se odvjetništvom u obiteljskom uredu do 2017., od kada sam na funkciji gradonačelnika Valpova.
Živim s obitelji u svom Valpovu, imam suprugu Vedranu i troje djece, Jakova, Tiu i Tomu. Unazad 8 godina na mjestu sam gradonačelnika, radim za svoj grad gdje smo odlučili ostati i nešto promijeniti na bolje, zbog naših obitelji i zbog svih onih koji žele ljepši i ugodniji život za svoju djecu.
Kao gradonačelnik vjerujem da sam ostao svoj, iskren i pristupačan ljudima. Valpovo je mali gradić u kojem svatko svakoga pozna i tu nema prostora nikakvoj glumi. Ljudi to sve vide i za sada, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama iz Valpovačke nezavisne liste, imam veliku potporu građana.
A kako provodite slobodno vrijeme, ono kada dođete doma…?
Uživam u obiteljskom životu, u slobodno vrijeme volim otići na trening i utakmicu, na vikendicu ili noćenja s prijateljima, glazbene koncerte ili obići i poneki festival.
Kako to sve sada uopće u uklapate s gradonačelničkim obvezama?
U svakom poslu čovjek prije svega mora naći vremena za svoju obitelj i za sebe jer na taj način i posao će biti uspješniji. Kada se to organizira onda je sve definitivno kud i kamo lakše…
Stignete li, ili nešto ‘pati’?
Na javnoj sam funkciji i ponajviše zbog svega toga pate moji najbliži jer i oni su na neki način pod stalnim ‘povećalom’ zbog mene, a to nekada i nije tako lako, niti ugodno. Obaveze su konstantne i popodne, vikendom i u večernji satima, pa je ponekad teško planirati i uskladiti poslovne obaveze s obiteljskima.
Međutim, imam dobrog zamjenika, Marka Barišića, koji mi je i jako dobar prijatelj pa se uspijevamo dogovarati oko posla i oko protokolarnih obaveza i puno je lakše na taj način raditi. Gledam, koliko mogu naravno, da ne nosim posao kući, iako je to jako teško. Koliko uspijevam u tome najbolje znaju supruga i djeca.
Kako se, inače, rješavate stresa?
Kad sam doma sa svojima u miru, onda se sve posloži, zatim su tu i sport i druženje s prijateljima. Sve to pomaže mi u punjenju baterija.
Tko čini Vašu obitelj, kažete opuštaju Vas, uživate s njima…
Toma, naš najmlađi član obitelji, još je mali, svega tri godine ima, i onda nam je on svima preokupacija kada dođemo kući jer on naravno treba i svu našu pažnju. Tia ide u četvrti razred osnovne škole, trenira odbojku i vesela je djevojčica koja se ne gasi od jutra, haha. Uz njih dvoje u kombinaciji nikada nije dosadno. Jakov je već veliki, završio je šumarski fakultet i trenutno radi u Hrvatskim šumama. Zajedno aktivno igramo nogomet u 2. županijskoj nogometnoj ligi Valpovo, za Croatiu Marjančaci, tako da dosta vremena provodimo zajedno. Supruga Vedrana, moj je mir i oslonac u svemu što radim. Poslije posla i svih obaveza, uz nju je sve nekako lakše i na tome sam joj neizmjerno zahvalan.
Rekreacija i sport, su Vam, vidimo, također top zanimacija…
Itekako, da! Aktivan sam sportaš cijeli svoj život, nositelj sam crnog pojasa 3. DAN u karateu, osnivač, dugogodišnji igrač i trener MNK Mala mljekara Valpovo, igrao sam ranije i za NK Valpovku i neke manje klubove, a trenutno igram u Croatiji iz Marjančaca; standardni član sam, normalno kao igrač, i Hrvatske nogometne reprezentacije gradonačelnika. Navijač sam Dinama i hrvatske reprezentacije u svim sportovima. Ranije sam često išao na Dinamove ‘tekme’, sada sve rjeđe, ponekad odem pogledati i ‘repku’ kada mi se pruži prilika.
Koliko uz mali ekran provodite vremena, što najradije pogledate, i kako stojite s društvenim mrežama?
TV gledam u večernjim satima, sa suprugom poneku seriju ili film. Kod društvenih mreža, koristim fb i Instagram, iako bi ih najradije ugasio jer odnose dosta vremena htjeli mi to priznati ili ne htjeli…
Novine, portali, kino, kazalište, čitanje knjiga…
Hah. Novine i knjige čitam jedino kada sam na odmoru, ponekad odemo na predstavu s obzirom da Valpovo tijekom cijele godine ima bogat kazališni program. Najdraža knjiga mi je ‘U divljini’ Jona Krakauera, draga mi je i ‘Putar i parizer’ našeg mladog književnika Jerka Mihaljevića, najdraži filmovi pak – trilogija ‘Kum’-a, a ‘Peaky Blinders’ kao serija.
I koncerte ste spomenuli kao dobar oblik opuštanja…
Volim glazbu. Slušao sam i još uvijek slušam razne glazbene žanrove, od house-a, hip hop-a domaćeg i stranog do rocka. Trenutno me najviše opuštaju rock i hip hop. Volim naravno i hrvatske domoljubne pjesme…
… i druženje s prijateljima, ostane li vremena?
Kad uspijemo družimo se na vikendicama u blizini grada. Uvijek dobra ekipa i pozitivna atmosfera.
Vikende provodite u svom gradu ili izvan? Ili je kombinacija…
Ovo treće, i kući i izvan grada, ovisno o obavezama.
Aha. A gdje ćete, ili gdje ste, ako ste, i ako ćete, naravno, provesti godišnji odmor, u svom mjestu, negdje na moru, na kontinentu, i ako se može znati zašto na tim lokacijama? I, da nije reklama..:)..
Haha. Zime u našoj Slavoniji nisu kao što su bile nekada, gotovo da ni nema snijega, pa onda idemo često do Kupresa. Budući da mi je majka iz tog kraja, ondje se osjećam kao kod kuće, imamo puno rodbine I prijatelja, a zime su tu i dalje idilične tako da i djeca uživaju u zimskim radostima. Na ljeto, ovo za promjenu, idemo na Makarsku rivijeru. Godinama smo ljetovali na Rabu koje mi je, moram priznati, općenito u Lijepoj našoj jedno od najljepših mjesta.
Koliko ostane vremena za obiteljska i rodbinska okupljanja?
S obzirom da sam cijeli život u sportu, nema koja obiteljska druženja i proslave nisam propustio. Ni sada, na žalost, nije puno drugačije, ali kako godine odmiču gledam da to promijenim jer obitelj treba biti na prvom mjestu, može se zaista bez svega ostaloga.
Imate li kućne ljubimce možda?
Jako volim životinje, imam hrvatskog ovčara Rokija, kojeg obožavam, i mačka Micka, bez kojeg ni supruga i ja, a niti djeca ne možemo zamisliti dan. Čim ga nema duže vrijeme odmah je panika. Uskoro bi trebali dobiti i čokoladnog labradora, pripremamo za njega ‘box’ u dvorištu, što nas sve doma jako veseli.
Kuhate li? Rekli su nam, ne znamo je li i istina…
Na druženjima s prijateljima u pravilu ja kuham, u tome uživam, pogotovo jela u kotliću. Uvijek to ispadne nekakav paprikaš i kažu da ispadne odličan, što znači da i nisam tako loš kuhar. Volim jela iz kotlića jer se dugo kuhaju i za to vrijeme družimo se i razgovaramo o svemu. Nisu mi strana niti jela iz krušne peći, koje sam također doveo do visokog stupnja hvale, haha. U biti volim sve jesti.. i voće, pogotovo sa salaša, ono pravo, domaće svih vrsta, i voćne kolače, a tu je i Toblerone čokolada.
Naposljetku, kako Vam u nekom prosjeku prođe dan?
Ujutro vozimo Tomu u vrtić pa na posao, zatim kuća, popodne trening i navečer druženje s obitelji u kućnoj atmosferi. Kada je lijepo vrijeme budemo na dvorištu ili igralištu u naselju, a ponekad u vožnji biciklom kroz naš grad i prekrasan gradski park – otkriva nam Matko Šutalo, gradonačelnik Valpova. (Pero Livajić)
KARATAŠ i NOGOMETAŠ…
Nekoliko je sportova kojima ste se aktivno bavili…
Istina. Bavio sam se gotovo svim sportovima s kojima sam došao u doticaj, od gimnastike, karatea, kick boksa, rukometa, košarke, nogometa, odbojke i plivanja. Moja najveća sportska ljubav u mladosti bio je karate koji sam trenirao od svoje pete godine pa narednih 25. Bio sam reprezentativac, osvajao brojne medalje na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, nositelj sam crnog pojasa 3 DAN.
Usporedo s karateom, negdje od početka osnovne škole treniram i bavim se nogometom, a kasnije i futsalom, osnivač sam MNK Male mljekare iz Valpova. Još uvijek sam aktivan nogometaš, igram u 2. ŽNL Valpovo za NK Croatiu Marjančaci. Igrao sam za NK Valpovku u 2. HNL i preko 15 godina za MNK Malu mljekaru u 2. HMNL. Mogu se pohvaliti i da igram za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju gradonačelnika s kojom sam lani na Europskom prvenstvu osvojio visoko 4. mjesto od 16 reprezentacija.
Koliko vremena Vam to uzima?
Treniram minimalno tri puta tjedno po sat i pol i još igram utakmice vikendom dok traje prvenstvo…
Kakve Vas uspomenene vežu uz Vaš sportski život?
Sport je za mene neizostavan dio života, tu sam se pronašao i ne mogu zamisliti da se ne bavim bilo kakvim sportom makar rekreativno. Stekao sam brojna poznanstva i prijateljstva u cijeloj regiji koja traju i dandanas. To je ono što sport čini velikim.
Pomaže li Vam onda i na koji način bavljenje sportom ili to što ste se bavili sport u svakodnevnim gradonačelničkim aktivnostima?
Imao sam tu sreću pa sam karate upoznao s ocem, koji je inače moj prvi trener, osnivač Karate kluba Valpovo i nositelj crnog pojasa 5 DAN. To je jedna posebna borilačka vještina kroz koju čovjek može pronaći sebe, naučiti kako savladati strahove, kako kontrolirati emocije, a ta samokontrola vjerujem da mi uvelike pomaže u bilo kojem poslu kojim se bavim, ali i u svakodnevnom životu naravno…
Ističete često značaj sporta…
Da! Bavljenje sportom na bilo koji način morao bi biti neizostavan dio svakog pojedinca. Baš svima, a naročito normalno mladima, preporuka da se bave onim sportom koji ih čini zadovoljnim i sretnim. Naime, sport ne samo da je dobar za fizičko i mentalno zdravlje, kroz sport sklapamo prijateljstva, putujemo, upoznajemo nove sredine, običaje, kulture, sport na najbolji mogući način povezuje ljude, a ne traži ništa zauzvrat osim da mu se prepustiš i uživaš. Stoga smatram da svaki grad, općina ili županija moraju imati strategiju razvoja sporta. Potrebno je ulagati u sportsku infrastrukturu, ali i stručne trenerske kadrove kako bi olakšali trenažni i natjecateljski proces upravo našim mladim generacijama.
Ne voli nepravdu, prema zločestima – ravnodušan
Imate li neki nadimak (obiteljski, vlastiti)? Kako Vas zovu i prepoznaju prijatelji, dobri poznanici… I, zašto baš taj?
Prijatelji me zovu Mat ili Glava. Haha…
Što vas (kao čovjeka, ne političara), najviše veseli, rastuži, naljuti…
Najviše me veseli druženje s obitelji i prijateljima. Ne volim nepravdu. Ravnodušan sam prema zločestim ljudima.
Najveći strah? Čega se plašite?
Ne volim, niti volim vidjeti ni na crtežu, zmije, miševe i štakora.
‘Nedostaje mi rad u struci…’
Da se ponovo rodite, biste li u životu nešto promijenili?
Ne bih. Smatram da je sve što se dogodilo bilo s razlogom i promjena bilo čega što se dogodilo sve bi promijenila.
Jeste li nekada požalili što ste se prihvatili dužnosti gradonačelnika? Nedostaje li Vam rad u struci?
Nisam požalio, volim ovaj posao, iako mi iskreno i stvarno nedostaje rad u struci, za to sam se školovao i uživao sam u tom poslu, kojem ću se, vjerujem, jednog dana i vratiti…
SET BRZIH PITANJA – I KRATKIH ODGOVORA…
Najdraži grad?
Valpovo!
Grad iza?
Kupres…
A zemlja, iza RH?
Te nema.
Prvi učitelj/ica?
Dragutin Han.
Uzor (tko)?
Roditelji.
Inspiracija?
Obitelj…
Osobine koje najviše cijenite (tri)?
Iskrenost, kreativnost i pozitiva.
… a tri osobine koje ne trpite nikako?
Licemjerje, laž i površnost.
Najdraži predmet u osnovnoj školi?
Matematika!
Nogomet ili košarka?
Nogomet…
Najomiljeniji sportaš?
Luka Modrić.
Plava ili crvena, boja? Ili neka treća…
Crna.
A bijela ili plava..:)..?
Plava.
Kafić ili dobra večera?
Kombinacija 😊…
Meso ili riba?
Meso!
Najdraže jelo?
Sarma.
Odijelo ili traperice i majica?
Traperice i majica definitivno.
More ili rijeka?
Rijeka.
Ljeto ili zima?
Oboje volim…
Plaža ili planina?
Planina.
Kamp, hotel ili apartman?
Kamp.
Rock, klapa ili tambura?(Ili nešto četvrto, što?)
Rock!
Najdraži pjevač (pjevačica), glazbena skupina, pjesma…
Eddie Vedder mi je najdraži pjevač, a grupe – Nirvana, Pearl Jam, Public Enemy i N.W.A. Jedna od najdražih pjesama mi je Eddie Veddera “Society” (Soundtrack iz filma “Into the wild”).
Omiljeni nogometni i košarkaški klub?
Dinamo i Cibona!
IZVOR: GRADONAČELNIK.HR